Anavi life

15.10.2006., nedjelja

Mirna

Evo želim Mirni čestitati rođendan (sa internetskim zakašnjenjem bio je jučer).... I da na njenoj proslavi bilo je zakon....prvo smo bili na pizzi,pa u kinu gledali smo horor film "Zmije u avionu" bilo je starsno.....Sretan rođendan.........

13.10.2006., petak

Ne pišu, ne zovu… pa gdje su ti vanzemaljci ?

<font color=#FF0000>ET je postao zvijezda, a da se uopće nije morao pojaviti na audiciji. Vanzemaljaca su pune knjige, kako one dobre, tako i one loše. Inspirirali su mnoge filmove, potaknuli ozbiljne spekulacije, pa čak i novu znanost: astrobiologiju, a bili su razlogom pokretanja religijske i filozofske debate koja se vodi već 400 godina – i sve to bez i jednog pojavljivanja među ljudima. Ako život postoji na Zemlji – beznačajnom planetu koji se vrti oko nevažne zvijezde, u maloj galaksiji u sasvim običnom kutku svemira – tada mora postojati na barem još nekoliko drugih mjesta u svemiru. Napokon, postoji najmanje 200 milijardi galaksija, a u svakoj od njih moglo bi biti i do 200 milijardi zvijezda – čak i ako je razvoj osjećajnog, inteligentnog i tehnološki svjesnog bića iznimno rijetka pojava, svemirska prostranstva trebalo bi vrvjeti životom. No, kao što se fizičar Enrico Fermi jednom zapitao, u pitanju poznatom kao Fermijev paradoks: "Pa gdje su onda svi ti vanzemaljci ?" Postojanje vazemaljaca je jedan od dva moguća odgovora na veliko pitanje: "Postoji li cijeli svemir samo zbog nas ?" Ali, ako vanzemaljci doista postoje, tada bi si i oni postavili isto to pitanje, neki od njih možda i prije više od milijardu godina, pa bi u tom slučaju danas svemir već bio potpuno zakrčen radio-signalima, a na nebu bi se međusobno sudarale istraživačke robotske letjelice i slične naprave. A ništa od toga se ne događa: zaboravite NLO i Ljude u crnom – dosad još nitko iz svemira nije pokušao stupiti u kontakt s ljudima. Naravno, ljude to ne sprečava da očekuju telefonski poziv s Alfa Centauria ili Andromede. Današnji ljudi nastanili su svemir malim zelenima s Marsa, Klingoncima, Borgom, Mr Spockom i Zaphodom Bebblebroxom, ali maštanje o dalekim svjetovima počelo je već prije mnogo vremena, mnogo prije nego su Kopernik i Galileo ustvdrili da je Zemlja tek jedan od planeta, poput Venere ili Marsa. 300 godina pr. Kr. Epikur je Herodotu napisao pismo u kojem je iznio mogućnost postojanja "beskonačnog broja svjetova, poput našeg ili drukčijih", koji su nastanjeni "živim bićima i drugim stvarima koje vidimo u našem svijetu". Kepler je smatrao kako je Jupiter vrlo vjerojatno nastanjen, a Christian Wolff je u 18. stoljeću čak opisao kako bi vanzemaljci mogli izgledati: ako je veličina tijela proporcionalna veličini oka, a kvadrat promjera zjenice je obrnuto proporcionalan intenzitetu raspoloživog svjetla, te ako je Jupiter 26/5 puta udaljeniji od Sunca nego Zemlja, što znači da je količina sunčeve svjetlosti na Jupiteru 5/26 puta manja od one na Zemlji, stanovnik Jupitera trebao bi biti visok – 42,7 metara !? Astronomi Herschl i Bode su iznijeli ideju da je čak i Sunce nastanjeno, Benjamim Franklin razglabao o konstituciji stanovnika Merkura, koji se nalazi tako blizu Sunca, a škotski klerik Thomas Dick je 1828. izračunao da bi unutar "vidljivog svemira" trebalo biti 2,4 milijarde nastanjenih svjetova. 1837. godine napravio je i korak dalje: iz tadašnje gustoće naseljenosti u Engleskoj, koja je iznosila oko 180 duša po četvornom metru, zaključio je da na Veneri živi 53 milijarde stanovnika, te njih bi se njih čak 8 trilijuna moglo stiskati na Saturnovim prstenovima. Začudo, do 1898. godine, kada je H.G. Wells izdao svoju knjigu "Rat svjetova" u kojoj je opisao invaziju tehnološki superiornih i zlobnih Marsovaca, ljudi su prema stanovnicima drugih planeta uglavnom gajili tople osjećaje. Emily Bick, kuratorica u muzeju South Kensington, i jedan od autora izložbe o znanstvenim i psihološkim aspektima postojanja vanzemaljaca, smatra kako su ljudi svoje strahove od nepoznatog počeli projicirati na vanzemaljce u otprilike isto vrijeme kada su završili s istraživanjem vlastitog planeta. Vanzemaljske fenomene moguće je naći i u starim tekstovima (poput, recimo, Ezekielove kočije u Bibliji), ali sve do 20. stoljeća Zemlja je sama po sebi predstavljala sasvim dovoljan izvor straha, pa nije bilo potrebe za strahom od vanzemaljaca. Kome su trebale vanzemaljske otmice, rektalne sonde i krađe sjemena u vremenima kada su vještice upravljale ljubavnim životima ljudi, kada su vile krale mušku djecu kako bi doprinijele demografskoj obnovi svojih plemena, a mrtvi noću ustajali iz grobova kako bi se napili krvi lijepih djevica ? Kome su trebale televizijske serije o misterioznim vanzemaljcima u vrijeme kada su noćnim nebom letjeli reptili rigajući vatru ? "Sjetimo se samo Beowulfa", kaže Emily Bick. "Grendel, njegova majka i zmaj bili su nekakvi reptili, jezivi i ružni; monstrumi koji su se šuljali močvarom, hladnokrvni, različiti od ljudi i sisavaca. Prije njih, ljudi su se bojali šuma, čudnih stvari koje su se zbivale na noćnom nebu, ili u svijetu vilenjaka. Današnji ljudi sve su te strahove odbacili i racionalno objasnili, i nije im preostalo ništa čega bi se mogli sasvim nerazumno i instinktivno bojati. S druge strane, vanzemaljci su nam potpuna nepoznanica – zašto onda ne bismo svoje iskonske strahove jednostavno projicirali na njih ?" Emily je fan znanstvene fantastike, pa se kao su-autorica izložbe potrudila da vanzemaljce svrsta u različite kategorije, od kojih svaka objašnjava neki od znanstvenih ili kulturalnih aspekata društva. Tako Spielbergov ET, na primjer, ilustrira koncept neotonije: izgledaj kao beba, i svi će se sjatiti oko tebe. ET ima proporcije 5-godišnjeg djeteta, ima veliki trup i ogromne oči koje, da su iste građe kao i ljudske, uopće ne bi stale u njegovu lubanju. Osim toga, on se ponaša kao dječja igračka – djeca ga u filmu čak obuku u lutkinu haljinu. Postoje slatki i mazni vanzemaljci, postoje oni superinteligentni, oni zlokobni, a postoje i oni iz Roswella ili iz Area 51. Kako god bilo, strah je neizbježan sastojak svake priče o vanzemaljcima: jedan od najvažnijih eksponata na izložbi će biti vanzemaljac iz serije filmova "Alien", koji je terorizirao Sigourney Weaver i s kojim je John Hurt zatrudnio, a umalo je došao glave i mački, brodskom kućnom ljubimcu. Emili Bick o njemu kaže: "U tom su stvorenju objedinjeni svi strahovi koje ljudi imaju prema vanzemaljcima. On je reptil, otima ljudima tijela i u njih pohranjuje svoje zametke, u stanju je potpuno ovladati čovjekom, a posjeduje i taj monstruozni ženski aspekt." Prema njenim riječima, još je jedna vrsta vanzemaljaca ljudima naročito zastrašujuća: oni koji se mogu transformirati i mijenjati izgled. Zastrašujuće kod takvih vanzemaljaca je njihova sposobnost da se "pretvore" u bilo koga, i ljudi jednostavno više nikome ne mogu vjerovati… Većina filmova iz 1950-ih godina su bili alegorije hladnog rata, poput poznate "Invazije otimača tijela", koja se temelji na "strahovima koji vrebaju ispod kreveta": čak i vaši susjedi mogu zapravo biti – vanzemaljci. Ili još gore, komunisti. Vanzemaljci u filmovima često izgledaju kao ljudi, i to ne samo zbog toga jer se na taj način štede milijuni na specijalnim efektima; vanzemaljci su doista poput nas, pa čak i govore engleski. Kapetan Kirk bi nekim čudom na gotovo svakom planetu kojeg je posjetio naišao na zanosnu i za druženje raspoloženu vanzemaljku s previše umetaka za kosu - Zvjezdane staze bile su samo alegorijski način suočavanja sa sasvim zemaljskim problemima, a njeni gledatelji su se lakše poistovjećivali s vanzemaljcima koji su izgledali poput njih samih… teško bi bilo vjerodostojno prikazati ljubavnu priču glavne junakinje s nekim bićem koje izgleda poput gigantskog hrušta. Na izložbi će biti prikazani i vanzemaljski roboti, vanzemaljci – poslanici iz dalekih galaksija, vanzemaljske gnostičke borbe za otkrivanje prave stvarnosti (poput, recimo, Matrixa), i vanzemaljci s velikim zubima. Izgleda da se ljudi osjećaju naročito nelagodno kad su u pitanju vanzemaljci s velikim zubima, i vanzemaljski reptili. Naime, tu je još uvijek Drakula, a glavni monstrum u filmu "Predator" bio je nekakav reptil, s čak četiri reda zubi. Izložba će biti otvorena s vanzemaljcima koje su izmislili ljudi, iz jednostavnog razloga: jedini podaci koje imamo o vanzemaljcima dolaze iz – ljudske mašte. Ipak, izložba će pokušati objasniti i znanstvenu pozadinu svih tih fantastičnih pretpostavki. Bit će objašnjenova Drakeova jednadžba, poznati izračun koji se poigrava vjerojatnostima postojanja naseljivih planeta oko zvijezda sličnih Suncu, i daje neodređen, ali impresivan broj mogućih nastanjivih svjetova u samo jednoj galaksiji. Izložba će se baviti i ugljikom kao temeljem života, i univerzalnim zakonima prirodne selekcije koji vode do konvergentne evoluvcije, u kojoj u sličnim uvjetima uvijek nastaju slični oblici života, čak i ako su im početne točke razvoja bile drastično različite. "Mi ljudi imamo dvije ruke, dvije noge, dvije moždane hemisfere", kaže Emily Bick. "I većina životinja na Zemlji ima dvostranu tjelesnu simetriju, i za to postoje dobri razlozi: imamo dodatni komad svakog organa, što je prilično korisno. Dvostrana simetrija nam omogućava održavanje ravnoteže, što je također dobra stvar. Postoji teorija da bi se strukture koje su nastale na Zemlji mogle pojaviti i na drugim planetima, pa bi onda i vanzemaljci mogli izgledati slično ljudima, pod uvjetim da su na njihovim planetima uvjeti života slični onima na Zemlji." No, ne znamo da li je doista tako. A ne znamo zato, jer nam se pravi vanzemaljci uporno odbijaju pokazati. Iako mnogi ljudi vjeruju da su ih oteli upravo vanzemaljci, izgleda da ipak nije tako, ako zakoni fizike vrijede i dalje od sazvježđa Alfa Centaur. Naime, udaljenosti u svemiru su fantastične, a troškovi međuzvjezdanih putovanja doslovno – astronomski. Vodi se živahna rasprava o tome zašto ET nikad nije telefonirao u SETI Institut, i zbog čega signali sa Zemlje možda nikad neće stići do ušiju stanovnika nekog od planeta u Plejadama. Jedna teorija (koju podupiru neki ozbiljni znanstvenici i astronomi) govori da bismo doista mogli biti sami u svemiru: život je sam po sebu u vrlo rijedak, a inteligentni život bi mogao biti – jedinstven. Drugi pak tvrde da nije baš tako: sirovina za život kakav poznajemo na Zemlji neprestano nastaje eksplozijama zvijezda, i smrznuta na kometima putuje u sve zakutke svemira. Pa zašto onda ne bi bilo života posvuda u svemiru ? Također, tu su i tvrdnje onih koji kažu kako ne možemo jednostavno poslati u svemir poruku sadržaja: "Ima li koga ?" i zatim se nadati brzom odgovoru: naime, signal slabi s udaljenošću. Pošaljemo li radijski signal sa Zemlje, do trenutka kad stigne do Plutona bit će oslabljen do neraspoznatljivosti. Mogli bismo, doduše, poslati i super-jaki signal u obliku usmjerene laserske zrake. No, koliko energije bi to iziskivalo ? Koliko dugo bismo mogli slati takve zrake prije nego bankrotiramo ? U koliko različitih smjerova bismo ih morali odaslati da pokrijemo cijelo nebo ? (Odgovor na ovo posljednje je – 100.000 trilijuna.) I koje su šanse da stanovnik udaljene vanzemaljske civilizacije obrati pažnju baš u trenutku dok naša zraka leti iznad njega brzinom svjetlosti ? Aritmetičko predviđanje kaže kako je vjerojatnost ostvarivanja jednosmjerne radijske komunikacije između dvije civilizacije, kod koje su primopredajne antene obiju civilizacija usmjerene jedna prema drugoj, sljedeća: jedna sekunda svakih 10 milijardi milijardi godina…. jasno, pod pretpostavkom da obje civilizacije koriste istu valnu duljinu. Dakle, možda je bolje da ne očekujemo ET-a, i da umjesto toga još jače upregnemo svoju maštu.

Petak 13-zašto ga se ljudi boje

Procjenjuje da je gospodarstvo svakog petka trinaestog izgubi 800 – 900 milijuna dolara, zbog toga što ljudi izbjegavaju tog dana raditi stvari koje inače rade, kaže Donald Dossey, osnivač Centra za upravljanje stresom i Instituta za fobije u Sjevernoj Karolini (SAD). Između ostalih usluga koje nudi, njegova organizacija savjetuje svoje klijente kako prevladati strah od petka 13-og. Strah od petka 13-og je toliko raširen da ima i svoj naziv – paraskevidekatriafobija (što je oblik triskaidekafobij, straha od broja 13) – a od njega samo u SAD-u pati između 17 i 21 milijuna ljudi. Simptomi obuhvaćaju širok spektar stanja, od blage napetosti do pravih napada panike, koji ljude mogu natjerati da promijene dnevni raspored, ili da uopće ne odu na posao. Kada govorimo o lošoj sreći ili nesreći bilo koje vrste, Richard Wiseman, psiholog na Sveučilištu Hertfordshire (Engleska), istraživanjem je došao do zaključka da su oni ljudi koji sebe smatraju nesretnima skloniji vjerovanju u praznovjerja povezana s nesrećom: "Njihova vjerovanja i ponašanje često su dio njihovog cjelokupnog gledanja na život – oni vjeruju da je sreća nekakva magična sila koja će im uništiti život." Wiseman je došao do podatka da jedna trećina od 2.068 ljudi, koliko je sudjelovalo u njegovom istraživanju iz 2003. godine, povezuje broj 13 s nesrećom. Ti su ljudi također skloniji u dane poput petka 13-og zapadati u tjeskobna stanja i, logičkim slijedom, očekivati da će im se dogoditi nešto loše. Drugim riječima, upravo je strah od petka 13-og ono što im tog dana donosi nesreću. Kobni broj Kako je petak 13. postao tako nesretan broj ? Dossey, koji je ujedno i povjesničar i istraživač folklora, kaže da je strah od petka 13-og ukorijenjen duboko u prošlosti, i da postoji mnogo slučajeva povezanosti davnih nesretnih događaja s brojem 13 i petkom. A kada se spoje broj 13 i petak, dobivamo nekakav super-nesretan dan…. Osim ako ste rođeni upravo tog dana; kruže priče da je u tom slučaju to vaš sretan dan. Strah od broja 13 Dossey je uspio povezati s davnim norveškim mitom o dvanaestoro bogova koji su priredili večeru u Valhali (ekvivalent kršćanskom raju u nordijskoj mitologiji), na koju je nepozvan upao 13-ti gost, nestašni Loki. Loki je nekako uspio navesti slijepog boga tame, Hodera, da pogodi Baldera, boga veselja i zadovoljstva, strelicom od bijele imele. Balder je umro i cjela zemlja zavijena je u crno; bio je to loš, nesretan dan. Od tog trenutka, broj 13 smatra se kobnim i zlosutnim. Također, prema vjerovanjima iz vremena starog Rima, vještice su se uvijek sastajale u skupinama od 12. Trinaesti sudionik okupljanja redovito je bio sam Vrag. I u Bibliji postoji referenca na nesretni broj 13: Juda, apostol koji je izdao Isusa, bio je trinaesti gost na Posljednjoj večeri. Strah od broja 13 snažan je i u današnjem svijetu. Prema istraživanjima, više od 80 posto nebodera u svijetu uopće nema 13-ti kat. Mnoge zračne luke nemaju 13-tu sletnu stazu. U bolnicama i hotelima često ne postoji soba broj 13. U talijanskoj Firenzi, kuće koje se nalaze između kućnih brojeva 12 i 14 označene su brojem 12 i pol. Mnogi triskaidekafobi, kako se nazivaju ljudi koji se boje broja 13, upiru prstom i u neuspjelu misiju na Mjesec, "Apollo 13". Kad je o petku riječ, poznata je činjenica da je Isus bio razapet upravo na taj dan. Neki tumači Biblije tvrde da je Eva upravo u petak navela Adama da kuša zabranjeno voće, a možda je najznakovitije vjerovanje da je Kain ubio svog brata Abela baš u petak 13-og. Thomas Fernsler, znanstveni suradnik u Centru za matematiku pri Sveučilištu Delaware (Newark, SAD), smatra kako se broju 13 čini nepravda zbog njegove sudbine – mora slijediti broj 12. Naime, numerolozi broj 12 smatraju "potpunim" brojem: 12 je mjeseci u godini, 12 znakova zodijaka, 12 bogova na Olimpu, 12 plemena Izraela, 12 apostola… Kad se broju 12 doda 1, narušava se njegova "potpunost", i dobiva se nesavršen broj – Fernsler tvrdi da je upravo to razlog povezanosti broja 13 s nesrećom. Liječenje fobije Dakle, što bi triskaidekafobi trebali činiti ? Dossey kaže kako je "lijek" za ovu fobiju vrlo jednostavan: potrebno je svoje misli iz negativnog područja "preseliti" u pozitivno. "ako dugo o nečemu razmišljate, vaša razmišljanja će se pretvoriti u osjećaje. Vaši osjećaji će utjecati na sve što radite. A ono što radite oblikuje vas kao osobu." Drugim riječima, ljudi koji s petkom 13-im povezuju negativne osjećaje, moraju naučiti kako se fokusirati na ugodna razmišljanja, koja će generirati ugodne osjećaje, i smanjiti strah od petka 13-og. "Ti ljudi nisu poludjeli, samo su izgubili kontrolu nad svojim osjećajima", kaže Dossey od triskaidekafobima. "Oni svoje misli usmjeravaju u krivom pravcu, i u svojim umovima nose ogromnu sliku nečeg strašnog što bi im se moglo dogoditi." "Ljudi moraju shvatiti da su sami odgovorni za većinu dobrih i loših stvari koje im se događaju u životu, i trebali bi se koncentrirati na pozitivnu stranu svojih života: sagledati stvari koje im se događaju s pozitivne strane, sjećati se lijepih stvari iz prošlosti, i biti spremni da preuzmu kontrolu nad svojom budućnošću. Narodna predaja također nudi rješenja od prokletstva petka 13-og. Jedno od njih nalaže kako se pogođena osoba mora popeti na vrh planine ili visoke zgrade, i tamo spaliti sve svoje poderane čarape. Drugo kaže da je potrebno stajati na glavi i grickati – hrskavicu. Sreća i praznovjerje Sretni ljudi sreću savršene partnere, ostvaruju svoje životne ambicije, imaju bogate karijere, žive sretne i ispunjene živote. Svoj uspjeh ne duguju napornom radu, iznimnom talentu ili vrhunskoj inteligenciji – naprotiv, oni jednostavno imaju neku čudnu sposobnost da uvijek budu na pravom mjestu u pravo vrijeme. Oni su – sretnici.:party: Profesor Wiseman pokrenuo je 1994. godine projekt kojim je pokušao znanstveno objasniti zbog čega neki ljudi žive takve savršene živote, i razviti tehnike koje bi i svima ostalima omogućile da ostvare isto. "Projekt sreća" obuhvatio je na stotine kako iznimno sretnih, tako i iznimno nesretnih ljudi. Između ostalih istraživanja, 4000 ljudi sudjelovalo je u velikom on-line istraživanju, gdje su sami ocjenjivali smatraju li se sretnima ili nesretnima, i gdje je ispitivan stupanj prakticiranja različitih praznovjernih aktivnosti. Istraživanje je pokazalo da sretni ljudi običavaju prakticirati nekakve praznovjerne rituale, koji bi im trebali donijeti sreću, poput kucanja o drvo, nošenja amuleta ili držanja palčeva. S druge strane, nesretni ljudi vjeruju u praznovjerje koje nosi nesreću, poput razbijanja ogledala, hodanja ispod ljestava ili – broja 13. To je bilo prvo istraživanje takve vrste, i razlike između 'sretnih' i 'nesretnih' ljudi su bile značajne: na primjer, 49% sretnih ljudi redovito 'drži palčeve', za razliku od samo 30% nesretnih. Također, samo 18% sretnih ljudi postaje tjeskobno kad razbiju ogledalo, za razliku od 40% nesretnih ljudi. Možda je najznačajniji podatak sljedeći: 55% nesretnih ljudi boji se broja 13, za razliku od samo 22% sretnih… Istraživanje je također otkrilo najčešća praznovjerja, i postotak ljudi koji u njima sudjeluje: 1. Kucanje o drvo – 86% 2. Držanje palčeva – 64% 3. Prolaženje ispod ljestava – 49% 4. Razbijanje ogledala – 34% 5. Strah od broja 13 – 25% 6. Nošenje hamajlije ili amuleta – 24% To su iznenađujuće velike brojke, koje pokazuju da je praznovjerje i u današnjem svijetu vrlo snažno. Čak je 86% ljudi izjavilo da su i sami sudjelovali u barem jednom od ovih praznovjerja, a na praznovjerje nisu imuni čak ni znanstvenici: 15% ljudi sa znanstvenim zaleđem priznaje da se boji broja 13.

Mateo

Evo drugom prilikom želim Mateu čestitati rođendan to je moj frend koji je dugačiji od mene znate po čemu....pe svemu ali i po tome što je rođen na petak 13 a ja nisa....hehehehe.......Sretan rođendannnnnn.....čovječe pa taj stvor rođen je na petak 13,na dan kruha i na dan jabuka.......koji je njemu vraggggggg

Petak 13

E jel znate da je danas petak 13....a jel znate da se petak 13 potrefio na Novu godinu.....e to niste znali.........jel tako.......priznajteeee.razmislite...malo

Kruh naš svagdašnji

Evo danas u školi sam imala čak 3 sata informatike samo smo se igrala a u 11:00 sati bila je priredba za dan kruha......al sam se ja najela ko volllllll......hehehe.....bilo je svega i svačega......... blago si ga meni... znate mnogi bacaju kruh a neki ga nemaju ni za osladit se........NE BACAJTE KRUH..... ima onih kojima bi dobro došla korica kruha......ja su poluditi hehehe nadam se da nečete bacati kruh

04.10.2006., srijeda

Zasto...

Pada kiša...e nadam se da vam se sviđa moj bloggggggg Nadam se da vam se sviđa moj blogggggiiiiccccc... hehehehehehe...zasto pada kiša...grmi,sjeva,bolest me napada... cek cek malo rez///bolest me napalaaaaaa!!!!

Plakat ću

Užassssssss

Vani pada kiša ja sam bolesna...jedino što je dobro jest to što nemoram ići u školu vani je hladno grmi i pljusak je pada kiša...javljam vam se ponovno,neznam šta da radim.. dosadno je i tako.....e da ako mi netko može pomoći malo oko bloga..onako da stavim one slikice... pokušala sam ali mi ispadne grozno...glazba..ma sve pomalo neka mi se javi u komentare ili na e-mail anavi_@net.hr.....hvala unaprijed nadam se da ćete se javitie sad moram ići jesti malo nečeg jako finog

I još malo viceva

Sedam patuljaka, na čelu sa Ljutkom, došli u Vatikan, ulaze u katedralu Sv. Petra i traže Papu. Došao Papa i pita ih šta hoće. Ljutko: - Slušaj Papa, ima li koja časna sestra koja je manja od nas? - Nema, kaže Papa. - Ma možda ipak ima, razmisli malo? - Ma nema kad vam kažem! Ljutko, ljutito: - Ma Papa, jesi li sto posto siguran??? - Ma Ljutko, sto posto sam siguran da nema niti jedne časne sestre manje od vas!!! A šest patuljaka iza Ljutka: - Ljutko je jebo pingvina, Ljutko je jebo pingvina... - Mama, mama, da li limun ima kljun? - Nema sine. - A joj, znači da sam iscjedio kanarinca. Sretnu se dva pijanca. Prvi: - Oprostite, mogu li proći između vas dvojice? - Svakako, ali samo jedan po jedan. Djeca u školi dobili da napišu domaću zadaću s temom "Kako provodim dan kod kuće". Nastavnica prozove maloga Ivicu da pročita svoju zadaću. - Ja kod kuće živim intenzivnim seksualnim životom... - Stani, stani Ivice - prekine ga nastavnica - kako to misliš "intenzivnim seksualnim životom"? - Znate nastavnice, ujutro se dignem i mama me pita: - Ivice, jesi li oprao zube? - Nisam mama. - Odi operi zube! - Izađem iz kupaone s opranim zubima, a tata pita: - Ivice, jesi li se umio? - Nisam tata. - 'Ajmo na umivanje! - Izađem iz kupaone umiven, a mama pita: - Ivice, jesi li uredio svoju sobu? - Nisam mama. - Hajde Ivice, uredi sobu! - Završim s uređivanjem sobice, a tata pita: - Ivice, jesi li napisao zadaću? - Nisam tata. - Ivice, Ivice.. hajde pisati zadaću! - I tako me jebu cijeli dan! Jedan čoban živi u zaostalom planinskom području, daleko od civilizacije, bez struje, bez radija i televizije. Jednoga dana siđe sa planine i uputi se prema obližnjem gradu, naravno pješke. U jednom trenutku ispred sebe vidi dvije tračnice i pragove pruge i zaključi da se mora raditi o nekoj cesti, te je odluči slijediti. Nakon pola sata hodanja po pruzi u susret mu dolazi vlak, koji on nikada nije vidio. Vlak počne svirati, para izlazi iz lokomotive, čuje se "huuu, huuuuuu", ali čoban, ne shvaćajući o čemu se radi, ne mrda s pruge - i vlak ga pogazi. Nakon tri dana probudi se čoban u bolnici, sa slomljenom nogom i rukom, oboje u gipsu. Ustane se iz kreveta, uzme štaku koju je našao naslonjenu na zid, i oslanjajući se na nju krene, šepajući, u razgledanje tog čudnog mjesta gdje se našao. U jedno trenutku se nađe u čajnoj kuhinji, gdje upravo u tom momentu zakuha voda u čajniku, čajnik počne pištiti i iz njega počne izlaziti para, a čoban sa štakom počne lupati po čajniku. U tom trenutku u kuhinju uđe jedna bolničarka: - Ma čovječe, što to radiš? - Neka, neka, treba njih dok su mali! Dva crnca pišaju s bruklinskog mosta. Jedan od njih: - Uh, što je danas voda hladna. - Imaš prava, a uz to je i dno muljevito. Dva studenta u kafiću nakon ispit. - Onda, kako je bilo na tvom ispitu iz fizike? - Pobožno! - Kako to misliš pobožno? - Kada je profesor postavljao pitanja ja sam se križao, a kada sam ja odgovarao on se križao. - Što je to: teško je 300 kila, zimi grije, a ljeti visi na drvetu? - Pojma nemam. - Peć! - Kako peć visi na drvetu? - A što je tebe briga gdje ja držim peć po ljeti. Jedna gospođa dođe u ljekarnu i traži arsenik. Ljekarnik: - Budući se radi o jakom otrovu, moram vas pita za što vam je potreban? - Želim otrovati moga muža. - Žao mi je, ali u tom slučaju vam ga ne mogu dati. Gospođa otvori torbicu, iz nje izvadi jednu fotografiju na kojoj se vidi njen muž i žena od ljekarnika kako vode ljubav i pokaže je ljekarniku. - Oprostite gospođo, nisam znao da imate recept.

Evo nakon dugog vremena

Evo me nazad....neznam o cemu da pisem.a znam malo viceva nebi skodilo nikome... ewo wicewi iz moga staroga bloga,zapravo više vic sms---pa uživajte Smješni SMS-ovi_smješan sms Čvrsto ga drži da ti ne isklizne, dobro ga protresi, on jače prska. To bijelo što iscuri obavezno probaj, jer svaki šampanjac je drugačiji! Živjeli!!! _duhovit sms Možeš mi skinuti majicu. Možeš mi skinuti i grudnjake pa ako mora baš biti možeš skinuti i donje rublje ali samo molim te ostavi mi štipaljke na žici!!! _noćni sms Najnovijim anketama utvrđeno je zašto muškarci ustaju noću. 10 % ustaje da bi nešto pojeli, 15% da bi otišli u wc, a 75% ustaje da bi se vratilo kuci!!! _novi sms I ja imam želju da me neko ubode. Uključi punjač! Tvoj Mobilni Telefon _crni sms Izgubio sam vjeru u sebe, Izgubio sam vjeru u ljubav, Izgubio sam vjeru u Boga. Smisao života pronašao sam u igli. Sad heklam i super mi je _erotski sms ---<>:HEJ MOMCI, KOLKO JOŠ IMAMO DO JAJNIKA? ---<> ---<> ---<> ---<>: O STARI MOJ, TEK SMO ---<> ---<> ---<> PROŠLI ---<> ---<> KRAJNIKE! ---<> --- _životinjski sms Danas sam bio u cirkusu. Gledao sam lavove i tigrove. Ulaz sam platio 50 Kn. Platio bi još 150 samo da vidim lice majmun koja ovo čita. _sms za djecu Najprije ću skinuti tvoju svilenu košuljicu, zatim te prisloniti na svoje tople usne. Potom te lagano probati jezikom, a tek tada staviti te u usta dragi moj BRONHI _zarazni sms Upozorenje! Upravo ste dobili virus. Molimo Vas, da odmah isključite mobitel, izvadite antenu i bateriju da onemogućite djelovanje virusa. _kojeg se muškarci svađaju ko ima manjeg! _lovački sms Obavještenje Lovačkog saveza: Obavještavamo Vas da je sezona lova na "Divlje svinje" gotova i da se možete slobodno kretati. _panični sms Dobar dan, ja sam mmedicinski sms Sviđa mi se kad me tvoje dlačice škakljaju po mojim intimnim dijelovima. Svaki dan te s veseljem trljam do iznemoglosti. Moja draga ZUBNA ČETKICA _zaboravite ovaj sms ova sms poruka nije Vama namijenjena, zato je ne smijete pročitati. Ako ste je već pročitali, onda s glavom udarajte u zid, dok je ne zaboravite! _provokativni sms Daj ako imaš vremena dođi na šah, fali nam jedan konj _internacionalni sms Našao sam djevojku, nije lijepa kao Španjolka, ne ljubi se kao Francuskinja i nije zgodna kao Talijanka, ali zato pusi kao Turčin _sms ko sms Mobiteli su jedina stvar oko ala radijacija i živim u vašem mobitelu. Prilikom svakog razgovora ja vam polako uništavam moždane ćelije i pospješujem rak. Hvala :smijeh:

18.09.2006., ponedjeljak

.....Tek početak.....

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Moj blog,moja stvar,moj život,moja popularnost,,,
....hahaha.......Čitajte svaki dan....
Bit će puno toga..........


By:I.R.

Malo po malo i onda puno

Blogovi & Webovi

Blog.hr
Sibirski samoyedi-blog
Braco
Fićo
Larin chat-blog
Larin chat

O vlasnici bloga:

Ime:Ivana
Nadimak na netu:Anavi
Godine:12
Rođena po znaku:Rak
Na larinom chatu nadimak:*plavuša*
Kosa:Svijetlo smeđa
Oči:Plave
Tip:Sprtski
Volim:Glazbu,životinje,pizzu.čevape,cola,cedevita,more...
Nevolim:Sebične ljude,umišljene,....